Svjedok tužilaštva Alun Roberts bio je službenik za štampu i informisanje Štaba Sektora Jug UN-a u Kninu, Hrvatska, od sredine septembra 1993. do sredine oktobra 1995. Svjedočio je u predmetu Gotovina i drugi, u vezi sa zločinima počinjenim nad srpskim civilima tokom i nakon operacije “Oluja”, u Hrvatskoj, u ljeto 1995. godine. Roberts je izjavio da je skicu nacrtao 25. avgusta 1995. – na dan kad je tim UN-a trebao da ima sastanak s hrvatskom policijom i Srbima iz sela Zečevići, u dolini Plavno blizu Knina.

Međutim, hrvatska policija nije došla na sastanak. Roberts i drugo osoblje UN-a su prekinuli sastanak sa srpskim seljanima kad su ugledali četiri odvojena stuba dima koja su se dizala iznad sela Grubori u dolini Plavno. Kasnije su saznali da je, dok je sastanak bio u toku, u selu Grubori ubijeno pet starijih Srba i da je od 25 kuća oko pola njih spaljeno.

Na Robertsovoj skici prikazana su sela Zečevići i Grubori, kao i lokacija gdje je, dok je išao na sastanak u selo Zečevići, opazio vozila koja su, prema njegovom mišljenju, mogla pripadati hrvatskim specijalnim snagama. Tužilaštvo je ovu skicu koristilo kako bi pokušalo da dokaže da su jedinice Specijalne policije Hrvatske u to vrijeme bile u dolini Plavno i da su one odgovorne za zločine počinjene u Gruborima.

U presudi u predmetu Gotovina i drugi, Pretresno vijeće je konstatovalo da su pripadnici antiterorističke jedinice Lučko u sastavu Specijalne policije Hrvatske odgovorni za ubijanje Srba u selu Grubori i za spaljivanje njihovih kuća 25. avgusta 1995. godine.

Pretresno vijeće je Antu Gotovinu, generala Hrvatske vojske, i Mladena Markača, zapovjednika Specijalnih snaga hrvatske policije, proglasilo krivim za zločine počinjene tokom operacije “Oluja” i osudilo ih na kazne zatvora u trajanju od 24 i 18 godina. Nakon toga je Žalbeno vijeće ukinulo osuđujuće presude izrečene Gotovini i Markaču, oslobodivši ih svih optužbi.