Izjava Predsjednika u vezi s neimenovanjem sudije Akaya za novi mandat

Generalni sekretar UN-a je 29. juna 2018. ponovo imenovao za novi, dvogodišnji mandat sve sudije na spisku Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove (Mehanizam) koji su tražili ponovno imenovanje, izuzev sudije Aydina Sefe Akayja iz Turske. Reagujući na ovaj razvoj događaja, predsjednik Mehanizma, sudija Theodor Meron, izrazio je svoje “duboko žaljenje i, uz dužno poštovanje, neslaganje s odlukom da se ne imenuje ponovo moj cijenjeni i poštovani kolega, sudija Akay, te duboku zabrinutost zbog dalekosežnih posljedica koje će ova odluka imati po našu instituciju i međunarodno krivično pravosuđe u širem smislu”.

Sudija Akay bio je među sudijama prvobitno izabranim u Mehanizam od strane Generalne skupštine UN-a u decembru 2011., a ranije je bio sudija Međunarodnog krivičnog suda za Ruandu. Poput većine sudija Mehanizma i u skladu sa Statutom Mehanizma, sudija Akay svoj rad za Mehanizam obavlja na daljinu, iz zemlje čiji je državljanin, otkada se nalazi na spisku sudija Mehanizma. Dok je radio u Žalbenom Vijeću Mehanizma u predmetu Augustin Ngirabatware, sudiju Akayja  su u septembru 2016. uhapsile i pritvorile turske vlasti. Turski prvostepeni krivični sud mu je u junu 2017. izrekao osuđujuću presudu po jednoj optužbi da je bio član terorističke organizacije. Sudija Akay nastavio je vršiti svoje sudijske funkcije za Mehanizam u junu 2017. nakon što je privremeno pušten na slobodu do presude po žalbi.

Hapšenje sudije Akayja, njegovo pritvaranje i sudski postupak protiv njega u suprotnosti su s pozivanjem Ujedinjenih nacija na njegov diplomatski imunitet iz oktobra 2016., kao i s obavezujućim sudskim nalogom Mehanizma Vladi Republike Turske izdatim u januaru 2017. Predsjednik Meron formalno je skrenuo pažnju na ovo pitanje Savjetu bezbjednosti UN-a u martu 2017. i u drugim prilikama, a takođe je podnio izvještaj o tome Generalnoj skupštini UN-a. Trenutno je prvostepena turska presuda izrečena sudiji Akayu u žalbenom postupku, a moguće je da će biti podvrgnuta postupcima preispitivanja na nacionalnom i međunarodnom nivou, tako da još nije pravosnažna.

Predsjednik Meron je primijetio da je “odluka da se sudija Akay ponovo ne imenuje duboko uznemirujuća na više nivoa”. Izražavajući zabrinutost u pogledu uticaja ove odluke na sudiju Akayja lično, predsjednik je takođe napomenuo da “ta situacija pokreće ozbiljna pitanja u vezi s tim da li imunitet koji sudije uživaju i sudijska nezavisnost kojoj taj imunitet služi može biti djelotvorno zajamčen za institucije kao što je Mehanizam, za koji sudije uglavnom rade u zemljama čiji su državljani.”

Pretpostavka je da je odluka da se sudija Akay ponovo ne imenuje zasnovana na informacijama koje je Vlada Republike Turske pružila Sekretarijatu UN-a o tome da Akay više ne ispunjava kvalifikacione uslove za sudije predviđene u članu 9 Mehanizma, zbog toga što mu je izrečena osuđujuća presuda. Predsjednik je izrazio snažno razočarenje u tom pogledu, navodeći da “priklanjanje stavu koji je iznijela Vlada Republike Turske predstavlja de facto prihvatanje radnji neke države preduzetih u suprotnosti s diplomatskim imunitetom na koji se pozivaju Ujedinjene nacije, čime se postavlja opasan presedan.”

Predsjednik Meron dalje je naglasio da je potencijal za političke i druge neadekvatne pritiske vlasti u tim okolnostima neograničen, objašnjavajući “da postoji velika razlika između statutarnog prava država da nominuju svoje državljane za izbor i daleko neodređenijih i potencijalno političkih i arbitrarnih mogućnosti vanstatutarne i još nejasne procedure koja omogućava državama da zagovaraju razrješenje dužnosti ili neobnavljanje mandata sudija koji su njihovi državljani ili čak, potencijalno, sudija bilo kog državljanstva”. Dodao je sljedeće: “Ako se državama dopusti da preduzimaju mjere protiv sudija u suprotnosti s mjerodavnim međunarodnim pravnim okvirom, sudijska nezavisnost—temeljno načelo vladavine prava—i integritet našeg suda kao takvog su u suštinskoj opasnosti, kao i cjelokupan projekat međunarodnog krivičnog pravosuđa.”