Ovo je skica logora Kanombe, u Kigaliju, Ruanda, i njegove neposredne okoline 1994. godine. Nacrtao ju je svjedok tužilaštva GS, pripadnik ruandskih oružanih snaga.

Tokom svog svjedočenja, svjedok je koristio tu skicu kako bi, između ostalog, pokazao lokaciju logora Kanombe (u sredini mape) i rezidenciju predsjednika Juvénala Habyarimane (broj 8 na mapi).

Svjedok GS je u svjedočenju izjavio da je ujutro 9. aprila 1994. vidio majora Ntibihuru, starješinu koji je bio zadužen za bataljon u logoru Kanombe, kako u tom logoru dijeli oružje i municiju jednoj grupi milicije Interahamwe. Svjedok je nadalje izjavio da je u logoru Kanombe u više navrata vidio pripadnike Interahamwea ispred ureda majora Ntibihure.

Pretresno vijeće se oslonilo na ovo svjedočenje i na druge dokaze kako bi konstatovalo da su vojne i civilne vlasti Ruande civilima davale oružje i obučavale ih. Korištenjem ovog svjedočenja tužilaštvo je bezuspješno pokušalo da dokaže postojanje udruživanja radi činjenja genocida nad pripadnicima plemena Tutsi.

Ovaj dokazni predmet je korišten u predmetu Ndindiliyimana i drugi, koji se neslužbeno naziva predmet “Military II”, u kojem su optužene četiri osobe: Augustin Bizimungu, François-Xavier Nzuwonemeye, Innocent Sagahutu i Augustin Ndindiliyimana, koje su 1994. godine zauzimale visoke položaje u vojsci Ruande ili u Nacionalnoj žandarmeriji.

Optuženi se terete za ubijanje pripadnika plemena Tutsi u župi Kansi, St André College, Nyanza Hill, u uredu zajednice Musambira i na drugim mjestima, za silovanje žena i djevojčica iz plemena Tutsi, kao i za ubistvo predsjednice Vlade Ruande i belgijskih vojnika iz Misije UN-a za pomoć Ruandi (UNAMIR), koje su, kako se navodi, počinili pripadnici vojske Ruande pod komandnom odgovornošću optuženih.

Ndindiliyimana i Nzuwonemeye su u žalbenom postupku oslobođeni po svim tačkama optužnice. Bizimungu je u žalbenom postupku proglašen krivim za genocid, istrebljenje, ubistvo i silovanje kao zločine protiv čovječnosti, kao i za ubistvo i silovanje kao teške povrede zajedničkog člana 3 Ženevskih konvencija i osuđen je na zatvorsku kaznu u trajanju od 30 godina. Sagahutu je proglašen krivim za ubistvo kao zločin protiv čovječnosti i za ubistvo kao tešku povredu zajedničkog člana 3 Ženevskih konvencija i u žalbenom postupku je osuđen na zatvorsku kaznu u trajanju od 15 godina.